Bedra puna riže” knjiga je koja ne pokušava život učiniti ljepšim nego što jest. Nema ružičastih naočala, nema toksične pozitive i nema uvjeravanja da će sve biti dobro samo ako dovoljno snažno vjerujemo u to.
Barbara čitatelja uvodi u svijet surove realnosti i crno-bijelih istina, otvarajući male, svakodnevne teme o kojima često ne želimo govoriti, iako upravo one nerijetko određuju naše odnose, odluke i način na koji živimo.
Zašto ostajemo kada znamo da bismo trebali otići? Zašto branimo odluke koje nas čine nesretnima?Koliko nas košta nada? Što sve nazivamo ljubavlju? I koliko dugo možemo živjeti prema karti svijeta koji više ne postoji?
Umjesto gotovih odgovora, “Bedra puna riže” donose pitanja. Ponekad neugodna, ponekad bolna, a ponekad upravo ona koja su nam bila potrebna. Jer osobna transformacija rijetko počinje velikim životnim rezovima. Češće počinje malim odlukama koje donosimo svakoga dana.
Upravo je riža jedna od središnjih metafora knjige. Čista bijela riža neutralnog je okusa, no dodamo li joj začine, postaje bogatija. Jedno zrno djeluje gotovo beznačajno, ali zrno po zrno na kraju ispuni cijelu zdjelu. Jednako je i s našim životima.
Male odluke, odnosi koje biramo, granice koje postavljamo ili ne postavljamo, navike koje ponavljamo i stvari preko kojih prelazimo na kraju se zbrajaju. Ono što nam se danas čini nevažnim sutra može postati život koji živimo.
Knjiga zato govori o osobnom rastu bez njegove uljepšane Instagram verzije. O rastu koji traži disciplinu i upornost, ali ponekad i spremnost da zaprljamo ruke prolazeći kroz vlastito blato.
Cijela regija sluša njezine savjete, a sada stiže i prva knjiga Barbare Udovičić
