U posljednjoj gimnazijskoj godini jedan će mladić upoznati neobičnu osobu, čovjeka koji se književnošću bavi na specifičan način: u svjetskoj književnosti pronalazi parnjake, gotovo identična djela raznih pisaca, nastala u raznim vremenskim razdobljima. Kako to objasniti? Zašto se to događa samo s remek-djelima, a ne i s površno napisanim tekstovima? Što će se dogoditi kad pronađe djelo koji bi trebao pokazati svom prijatelju Miroslavu Krleži? Hoće li time završiti njihovo prijateljstvo? Ili će prijateljstvo doći na kušnju zbog drugih stvari? Možemo li išta planirati ili sile jače od nas vode igru u kojoj sudjelujemo?
Napetu priču iznosi maturant kao vlastito viđenje svojega života, očekivanja velike ljubavi, shvaćanja snage književnosti i njezina utjecaja na naše živote. Pavao Pavličić vraća se ovim romanom svojim omiljenim temama, odnosu književnosti i zbilje, misteriju, funkciji umjetnosti i ponovno nas dovodi u ozračje kojeg se sjećamo iz Večernjeg akta.
