Ljudevit Branimir Šestić, hrvatski slikar, rođen je u Đakovu 4. kolovoza 1900. godine. Zbog očeve službe obitelj Šestić više je puta mijenjala mjesto boravka. Nakon završene osnovne škole upisan je u realnu gimnaziju u Zagrebu gdje boravi u ponajboljem plemićkom konviktu. Već u tom periodu mladi Ljudevit počinje slikati i svirati glasovir, što će biti njegov trajni životni izbor. Godine 1921. upisao je Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt u Zagrebu (danas Akademiju likovnih umjetnosti) gdje je do 1925. godine stekao likovnu naobrazbu uz mentorstvo Ljube Babića, Ferde Kovačevića i Vladimira Becića. Diplomirao je slikarstvo u klasi Vladimira Becića. U studentskim danima bavio se i glazbom te je svirajući klavir zarađivao za džeparac.
Boravio je u Parizu 1929. i 1931. godine gdje je učio slikarstvo u slobodnim pariškim školama kopirajući stare majstore te je istodobno bio pod snažnim dojmom francuskih impresionista.
Po povratku u Hrvatsku radio je kao gimnazijski profesor slikanja i crtanja u Požegi te u Karlovcu od 1928. do 1929. godine, zatim u školama Zagreba, Varaždina, Osijeka, Mostara, Siska i ponovo Karlovca od 1933. do 1940. godine. U Karlovcu su nastali svijetli i prozračni krajolici s rijeka Kupe, Korane i Mrežnice, koji se ubrajaju u najljepše impresionističke slike u hrvatskom slikarstvu (Kuća uz rijeku, Motiv s rijeke, Dolina Mrežnice, Čamci na Kupi). Slikao je i vedute, dječje portrete, mrtve prirode i marine istančanom svijetlom paletom. Posebno je volio Karlovac. Slikarski je bio inspiriran njegovim rijekama te je postao autentičnim tumačem slikovitog okružja ovoga grada. Kvalitetom i brojnošću stvorenih slika postaje jedan od utemeljitelja karlovačkog pejsažnog slikarstva. Slikao je obale Kupe i Mrežnice mekom, blistavom akvarelnom suptilnošću. Dok slika zime, proljeća, jeseni, žege dana i sutone, potezi su mu lagani i lepršavi. Zanesenost se očituje i u njegovim poznatim vedutama, posebno Karlovca, koji je karakterističnog izgleda, ambijenta, s pitoresknim spomenicima te ga promatra u neobičnim rakursima, i slikarski istančano dočarava urbanost u plohama arhitekture, ulicama, šetalištima, drveća uz rijeku…
U Karlovcu je imao retrospektivnu izložbu 1966. godine, a zatim u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i u Galeriji Vjekoslav Karas 2001. godine (u suorganizaciji Gradskog muzeja u Karlovcu i Umjetničkog paviljona u Zagrebu).